"Srce vjeruje, uma ostvaruje!"

Ženska sportska gimnastika

Ženska sportska gimnastika

Gimnastika je dio svakih olimpijskih igara, a žene su se po prvi puta natjecale godine 1928. (velike skupine žena su se natjecale godine 1908. i 1912.). Na ranim Olimpijadama suvremenog doba do 1948. sport se razvijalo i proširivao. Natjecanja su se često odvijala vani i sprave još nisu bile podešene. Čak su i mnoge federacije morale donositi svoje odskočne daske, konje sa hvataljkama i još mnoge druge sprave. 

Mnoge discipline ne postoje više u današnje vrijeme, kao što su: penjanje uz uže, vrtenje palice, skupne vježbe na paralelnim ručama, za muškarce, i za žene, skupne vježbe sa I bez ručnih sprava, vježbe na ravnim paralelnim ručama, konj, preskakanje odskočne daske, skakanje, bacanje.

Timski vježba sa ručnim spravama, kao što su štapovi, trake, lopte ili obručima, koji su bili dijelom Ženskog umjetničkog gimnastičkog programa do 1956. godine su se od tada odvojeno razvili u postojeće sportove Ritmičke gimnastike. U današnje vrijeme, skupna ekipna vježba sa i bez ručnih sprava se mogu vidjeti u događaju FIG Svjetskog Gimnaestrade i u programu "Gimnastika za sve".

Godine 1936, vježbe na pojedinačnim spravama za muškarce su se sastojale od slobodnih vježbi (prethodnica "partera") konj (sa hvataljkama), paralelne ruče, horizontalne ruče i dugački konj, što su slične sprave ovim današnjima. Žene su se 1936 pojedinačno natjecale, skupljale timske poene, pokazujući i obvezne i željene vježbe na paralelnim ručama, greda, preskok, kao i dvije opcionalne timske vježbe- u kojim je jedna ruka slobodna a jedna na spravi. Godine, 1948. žene su se čak i natjecale na obveznim vježbama sa karikama!

Na Olimpijskim igrama iz 1952. su se prvi put žene mogle natjecati pojedinačno u vježbama na četiri sprave- strunjači, dvovisinskim ručama, gredi i parteru.

U današnje vrijeme, umjetnička gimnastika je i dalje vrlo popularna, posebice tijekom olimpijske sezone. Natjecateljski program ženske sportske gimnastike uključuje izvedbu vježbi na preskoku, ručama, gredi i tlu.

Za žene, preskok je 1.25 metera visine; postavljen je okomito u odnosu na tlo, odskočna daska smještena je ispred preskoka. Gimnastičarka izvodi dva preskoka koji se ocjenjuju i prosjek dva skoka daje konačnu ocijenu prekoka.

Ruče se sastoje od dvije drvene pritke ili pritki od fiberglasa, od kojih se svaka nalazi na vertikalnim potporama različitih visina. Niža pritka se nalazi na 1.61m od tla, dok se gornja nalazi 2.41 metar iznad tla.

Vjerojatno je najdramatičnija sprava u ženskoj gimnastici greda, 10 cm široka i 5 metara dugačka na kojima natjecateljice izvode "odvažne" elemente, dok se nalaze 1.25 m iznad tla. Vježbe moraju uključivati različite akrobatske elemente, kao što su skokovi jednonožnog ili sunožnog odraza, okreti, koraci, kombinacije koraka hodanja i trčanja, kao i elemente valova i ravnoteže koji se izvode u položajima stajanja, sjedenja ili ležećih položaja. Gimnastičarka mora koristiti čitavu duljinu sprave, dok istovremeno pokazuje eleganciju, fleksibilnost, sigurnost i samokontrolu pri izvedbi različitih elemenata. Maksimalno dozvoljeno vrijeme trajanja vježbe na gredi iznosi 1 minutu i 30 sekundi.

Dok se hrabrost natjecateljice testira na gredi, vježbe na tlu su mjera vještine i slobodnog izražavanja. Uz pratnju glazbe, vježba na tlu je spoj plesnih pokreta, skokova i okreta kao i različitih akrobatskih elemenata. Gimnastički ili akrobatski elementi razlikuju se prema tempu, načinu izvedbe ili pravcem u kojem se izvode unutar tla na 12 četvornih metara. Individualnost, originalnost, sigurnost pri izvedbi, artističnost tokom cijele vježbe ključni su faktori koji utječu na visinu konačne ocijene.